SAVJETI ONIMA KOJI ČUJU I ŽELE KOMUICIRATI S GLUHIM OSOBAMA

Gluhi ljudi vide (“čitaju”) govor odgonetajući pokrete vaših usana. Oni slušaju samo očima pa uče riječi hrvatskog jezika osjetom vida, a ne sluhom. Zbog toga ako vaše usnice nisu u potpunosti vidljive ili ako spustite glavu, gluhi neće uspjeti razumjeti što govorite.

• Uvijek pazite da vam lice bude dobro osvijetljeno, okrenuto prema izvoru svjetla.
• Ne govorite izdaleka, ali ni iz prevelike blizine; najbolja udaljenost je oko 1,5 m.
• Pazite da vam lice bude u visini očiju gluhe osobe.
• Glava neka vam miruje dok govorite jer ako običavate micati glavom dok govorite, gluhi neće moći stalno držati na oku vaše usne. Nemojte govoriti dok hodate ili kada ste u pokretu.
• Govorite književnim jezikom a ne dijalektom, jer gluha osoba s mukom u školi nauči samo hrvatski jezik.
• Uopće nije potrebno pojačavati glas, jer vas gluha osoba sluša vidom pa mu je svejedno, govorili vi glasno ili bez glasa.
• Rečenice neka vam budu kratke, rabite jednostavne riječi i opće poznate pojmove.
• Izbjegavajte jezične finese (npr. bolje je reći “razumiješ li” nego “shvaćaš li što sam htio reći?”), ali nemojte mu ipak govoriti kao malom djetetu.
• Govorite umjerenom brzinom, ni prebrzo, ni previše sporo; nastojte da riječi normalno teku; micanje usana neka bude vidljivo, ali bez prenaglašenosti.
• Ako vas gluha osoba ne razumije, pokušajte ponoviti što ste rekli, ali recite to drugim riječima, jer na usnama slika svih riječi nije jednako vidljiva.
• Ako trebate kazati nešto posebno važno, možete to napisati.
• Kad kazujete imena ljudi, mjesta ili neuobičajene riječi, riječi na stranim jezicima, “čitanje” s usana malo pomaže. Gluha osoba će se mučiti u razumijevanju, ali ako primijetite da ne uspjeva, uzmite papir i olovku pa velikim slovima napišite ime ili riječ.
• Mogli biste naučiti i ručnu abecedu (pokazivanje slova prstima) pa se služiti njome u razgovoru s gluhima.
• Lice neka vam bude izražajno i ne oklijevajte prirodnim gestama pratiti riječi koje izgovarate. Izraz lica, bez pretjeranih grimasa ili jednostavna gesta, uvelike olakšavaju razumijevanje.
• Kad želite gluhom pojedincu nešto reći, prvo na pristojan način privucite njegovu pozornost (npr. tako da mu par puta lagano dodirnete ruku, ili ga upozorite paljenjem i gašenjem svjetla i sl.)
• Ne počinjite mu nikada govoriti prije nego je pogled usmjerio na vas. Ako gluha osoba nosi slušni aparat, to ne znači da može čuti govor. Slušno pomagalo ne zamjenjuje sluh, ono je gluhom čovjeku od male pomoći i više mu služi radi zvučne orijentacije.
• Imajte uvijek na umu da je gluhoj osobi naporno pratiti razgovor jer “čitanje” s usana zahtijeva veliku koncentraciju. S vremena na vrijeme potreban je odmor.
• Gluhim je osobama osobito teško pratiti razgovor u grupi ili neki sastanak bez tumača. Pomozite gluhoj osobi u kratkim natuknicama kako bi shvatila o čemu se govori (npr.: “razgovaramo o …”).
• Nađite vremena za razgovor s gluhima. Svaka se gluha osoba veseli ako želite pričati s njim ili ga uključiti u neki razgovor. Ako se nađe u okružju koje prema njemu pokazuje neprijaznost ili nerazumijevanje, neće se truditi sudjelovati u društvenom životu i uskoro će biti izoliran.
• Sjetite se da je gluhi pojedinac na svom radnom mjestu prisiljen stalno gledati ono što radi pa nije u stanju istovremeno očima pratiti što se zbiva i što se govori oko njega. U trenucima odmora, kad se kolege zdrava sluha opuštaju i pričaju, gluha osoba koja je među njima ne može pratiti što oni govore, nije u stanju “čitati” s usana razgovor većeg broja ljudi.
• Nemojte o gluhom pojedincu razgovarati s drugim ljudima dok je on nazočan. Budući ne čuje, pozorno prati svaki vaš pokret i svaki pogled, pa se može dogoditi da stvori krive zaključke. Više puta gluha osoba izvanredno vješto osjeti ono što nije u stanju čuti. Ova sposobnost može pak mnogo utjecati na njegovo ponašanje.
• Kako gluha osoba nije nikada čula svoj glas (ili ga dugo vremena nije čula), pa govor nema modulacije, a vrlo često zvuči neobično, grleno. Katkada je teško razumjeti što je osoba rekla i u tom slučaju zamolite ju da ponovi.
• Imajte na umu da je rječnik hrvatskog jezika kod većine gluhih vrlo oskudan, za mnoge riječi ne znaju što znače, a ne snalaze se ni u složenim jezičnim strukturama. Zato im jezik gramatički i sintatički nije pravilan. To ne znači da su oni neznalice ili ljudi “drugog reda”, već je ovo posljedica činjenice što govorni i pisani jezik ne usvoje prirodnim putem i bez napora, kao ljudi koji čuju, već je to za njih “strani jezik”, “drugi jezik”.
• Prvi prirodni jezik gluhorođenih je znakovni jezik (u Hrvatskoj – hrvatski znakovni jezik).
• Može se dogoditi da vi, dok vam gluha osoba govori, usmjerite svoj pogled na drugu stranu, a on istog trenutka prestaje govoriti. U tom slučaju nema smisla tumačiti mu da može dalje govoriti, jer ga vi slušate; za gluhu osobu nema razgovora bez gledanja, zato će on govoriti samo dok ga gledate.
• Posljednji savjet: gluhe osobe nisu sve jednake, kao što nisu jednaki ni ljudi koji čuju. Zato nemojte sa svim gluhim osobama postupati na isti način, prilagodite svoje ponašanje osobi koja je pred vama.

IZVOR: www.hzjz.hr