Prag bola ljudskog uha je na intenzitetu od oko 140db. Sve što je na razini tog intenziteta izaziva veliku bol u uhu (npr. prasak, kočenje automobila, pucanj). Ako je čovjek duže izložen buci intenziteta iznad 85 db postoji velika vjerojatnost da će doći do oštećenja sluha. U samom početku su oštećene vanjske osjetne stanice bazalnog zavoja pužnice, dijela unutarnjeg uha koji je odgovoran za sluh. Ako je izloženost buci dugotrajnija, dolazi do oštećenja i unutarnjih slušnih stanica, a na kraju i do degenaracije Cortijevog organa, što za posljedicu ima djelomični ili potpuni gubitak sluha.

Buka je jedan od značajnijih razloga za stjecanje oštećenja sluha, a uz buku postoji još čitav niz uzroka nagluhosti i gluhoće. Postoje razne bolesti i stanja koja uzrokuju oštećenje sluha. Mogu se pojaviti od trenutka začeća pa do starije dobi pa ih dijelimo na prenatalno (prije rođenja), perinatalno (za vrijeme poroda i 2 tjedna nakon poroda) i postnatalno (poslije rođenja u svim životnim razdobljima).

Posebnu skupinu čine nasljedne bolesti i tada govorimo o hereditarnom oštećenju sluha. Često se ne može odrediti točan uzrok, ali prema poznatoj etiologiji možemo govoriti o rubeoli majke za vrijeme trudnoće, nekim virusnim oboljenjima majkima i virusnim oboljenjima u prvom tromjesečju.

Inkompatibilnost Rh faktora također može biti uzrok oštećenja sluha. Porođajne traume su široka skupina uzroka različitih oštećenja. U tijeku poroda može uzrok oštećenja biti nedostatak kisika, ozljeda glave ili raniji porod. Poremećaji sluha poslije poroda manifestiraju se najčešće nakon razvoja govora, a uzroci su antibiotici, diuretici, zaušnjaci, herpes zoster, poremećai metabolizma (povišeni šećer, bolesti jetre, bubrega, ateroskleroze).

Stupanj oštećenja sluha izražava se u decibelima i možemo zaključiti da oštećenje intenziteta od 20 do 40 db označava blagu nagluhost, a između 41 i 60db umjerenu nagluhost. Osoba s tim oštećenjem može relativno dobro čuti ali je to slušanje izrazito selektivno, ograničeno samo na neke frekvencije.

Intenzitet oštećenja od 61 do 93db je teška nagluhost (osobe mogu čuti pojedine zvukove koje doživljavaju kao šum), a iznad 93db je gluhoća. Posebno moramo obratiti pažnju na gubitak sluha u starijoj dobi koja može nastupiti naglo ili postupno. Involutivna staračka nagluhost ili presbyacusis dolazi postupno tako da se u početku jedva primjećuje.

Osobe koje znaju da im uslijed okoštavanja unutarnjih dijelova uha prijeti nagluhost trebaju biti pod stalnom liječničkom kontrolom. Ta se osoba lakše i postupnije navikne na svoje stanje sluha. Ako gubitak sluha nastane naglo (apopleksija, intoksikacija, povrede i dr.), osoba se može lako priviknuti na novonastalo stanje i to iznenadno oštećenje izaziva povlačenje u sebe, psihički se mijenja te nekada pada i u duboku depresiju. Sve osobe koje su sluh izgubile u odrasloj dobi imaju očuvan glasovni govor koji se može deformirati ali ostati razumljiv za okolinu. Tek nakon gubitka sluha u toj dobi postaju svjesni značenja slušanja i govora i vrlo je bitno da što hitnije počnu koristiti slušne aparate.

UVIJEK IMAJTE NA UMU I S TOGA BUDITE TOLERANTNI

Osobe oštećena sluha su izrazito heterogena grupa (obzirom na vrijeme nastanka oštećenja, na mjesto nastanka i obzirom na intenzitet oštećenja) pa je njihova adaptivnost i socijalizacija otežana zbog komunikacijskih barijera koje nastaju kao posljedica oštećenja sluha.

IZVOR: www.hzjz.hr

Gluhi ljudi vide (“čitaju”) govor odgonetajući pokrete vaših usana. Oni slušaju samo očima pa uče riječi hrvatskog jezika osjetom vida, a ne sluhom. Zbog toga ako vaše usnice nisu u potpunosti vidljive ili ako spustite glavu, gluhi neće uspjeti razumjeti što govorite.

• Uvijek pazite da vam lice bude dobro osvijetljeno, okrenuto prema izvoru svjetla.
• Ne govorite izdaleka, ali ni iz prevelike blizine; najbolja udaljenost je oko 1,5 m.
• Pazite da vam lice bude u visini očiju gluhe osobe.
• Glava neka vam miruje dok govorite jer ako običavate micati glavom dok govorite, gluhi neće moći stalno držati na oku vaše usne. Nemojte govoriti dok hodate ili kada ste u pokretu.
• Govorite književnim jezikom a ne dijalektom, jer gluha osoba s mukom u školi nauči samo hrvatski jezik.
• Uopće nije potrebno pojačavati glas, jer vas gluha osoba sluša vidom pa mu je svejedno, govorili vi glasno ili bez glasa.
• Rečenice neka vam budu kratke, rabite jednostavne riječi i opće poznate pojmove.
• Izbjegavajte jezične finese (npr. bolje je reći “razumiješ li” nego “shvaćaš li što sam htio reći?”), ali nemojte mu ipak govoriti kao malom djetetu.
• Govorite umjerenom brzinom, ni prebrzo, ni previše sporo; nastojte da riječi normalno teku; micanje usana neka bude vidljivo, ali bez prenaglašenosti.
• Ako vas gluha osoba ne razumije, pokušajte ponoviti što ste rekli, ali recite to drugim riječima, jer na usnama slika svih riječi nije jednako vidljiva.
• Ako trebate kazati nešto posebno važno, možete to napisati.
• Kad kazujete imena ljudi, mjesta ili neuobičajene riječi, riječi na stranim jezicima, “čitanje” s usana malo pomaže. Gluha osoba će se mučiti u razumijevanju, ali ako primijetite da ne uspjeva, uzmite papir i olovku pa velikim slovima napišite ime ili riječ.
• Mogli biste naučiti i ručnu abecedu (pokazivanje slova prstima) pa se služiti njome u razgovoru s gluhima.
• Lice neka vam bude izražajno i ne oklijevajte prirodnim gestama pratiti riječi koje izgovarate. Izraz lica, bez pretjeranih grimasa ili jednostavna gesta, uvelike olakšavaju razumijevanje.
• Kad želite gluhom pojedincu nešto reći, prvo na pristojan način privucite njegovu pozornost (npr. tako da mu par puta lagano dodirnete ruku, ili ga upozorite paljenjem i gašenjem svjetla i sl.)
• Ne počinjite mu nikada govoriti prije nego je pogled usmjerio na vas. Ako gluha osoba nosi slušni aparat, to ne znači da može čuti govor. Slušno pomagalo ne zamjenjuje sluh, ono je gluhom čovjeku od male pomoći i više mu služi radi zvučne orijentacije.
• Imajte uvijek na umu da je gluhoj osobi naporno pratiti razgovor jer “čitanje” s usana zahtijeva veliku koncentraciju. S vremena na vrijeme potreban je odmor.
• Gluhim je osobama osobito teško pratiti razgovor u grupi ili neki sastanak bez tumača. Pomozite gluhoj osobi u kratkim natuknicama kako bi shvatila o čemu se govori (npr.: “razgovaramo o …”).
• Nađite vremena za razgovor s gluhima. Svaka se gluha osoba veseli ako želite pričati s njim ili ga uključiti u neki razgovor. Ako se nađe u okružju koje prema njemu pokazuje neprijaznost ili nerazumijevanje, neće se truditi sudjelovati u društvenom životu i uskoro će biti izoliran.
• Sjetite se da je gluhi pojedinac na svom radnom mjestu prisiljen stalno gledati ono što radi pa nije u stanju istovremeno očima pratiti što se zbiva i što se govori oko njega. U trenucima odmora, kad se kolege zdrava sluha opuštaju i pričaju, gluha osoba koja je među njima ne može pratiti što oni govore, nije u stanju “čitati” s usana razgovor većeg broja ljudi.
• Nemojte o gluhom pojedincu razgovarati s drugim ljudima dok je on nazočan. Budući ne čuje, pozorno prati svaki vaš pokret i svaki pogled, pa se može dogoditi da stvori krive zaključke. Više puta gluha osoba izvanredno vješto osjeti ono što nije u stanju čuti. Ova sposobnost može pak mnogo utjecati na njegovo ponašanje.
• Kako gluha osoba nije nikada čula svoj glas (ili ga dugo vremena nije čula), pa govor nema modulacije, a vrlo često zvuči neobično, grleno. Katkada je teško razumjeti što je osoba rekla i u tom slučaju zamolite ju da ponovi.
• Imajte na umu da je rječnik hrvatskog jezika kod većine gluhih vrlo oskudan, za mnoge riječi ne znaju što znače, a ne snalaze se ni u složenim jezičnim strukturama. Zato im jezik gramatički i sintatički nije pravilan. To ne znači da su oni neznalice ili ljudi “drugog reda”, već je ovo posljedica činjenice što govorni i pisani jezik ne usvoje prirodnim putem i bez napora, kao ljudi koji čuju, već je to za njih “strani jezik”, “drugi jezik”.
• Prvi prirodni jezik gluhorođenih je znakovni jezik (u Hrvatskoj – hrvatski znakovni jezik).
• Može se dogoditi da vi, dok vam gluha osoba govori, usmjerite svoj pogled na drugu stranu, a on istog trenutka prestaje govoriti. U tom slučaju nema smisla tumačiti mu da može dalje govoriti, jer ga vi slušate; za gluhu osobu nema razgovora bez gledanja, zato će on govoriti samo dok ga gledate.
• Posljednji savjet: gluhe osobe nisu sve jednake, kao što nisu jednaki ni ljudi koji čuju. Zato nemojte sa svim gluhim osobama postupati na isti način, prilagodite svoje ponašanje osobi koja je pred vama.

IZVOR: www.hzjz.hr

Osobe s oštećenim sluhom susretat će se s mnogo barijera u svom životu. Barijere im uvelike otežavaju kvalitetan i samostalan život, ali to ne mora biti tako ako se osobe s invaliditetom suoče sa svojim barijerama i prevladaju je te preuzmu kontrolu nad svojim životom. Barijere s kojima se najčešće susreću su: strah, nerazumijevanje obitelji i okoline, stigmatizacija, sram, nedostupnost i neprilagođenost pomagala, loši zakonski propisi, nesigurnost i mnoge druge.

Nedostupnost i neprilagođenost pomagala

Dostupnost pomagala uvelike utječe na kvalitetu svakodnevnog života osobe s invaliditetom. Velik broj osoba s oštećenim sluhom nema prikladna pomagala.

Uzrok tome je raznolik. Najčešće je to slabije imovinsko stanje jer su pomagala iako jedan dio novčano pokriva HZZO zahtijevaju određene financijske izdatke.

Drugi razlog jest nedovoljna educiranost o korištenju pomagala, o traženju novih boljih pomagala te neadekvatna prilagodba pomagala samom pojedincu.

Nerazumijevanje okoline

Okolina za osobe s invaliditetom najčešće pokazuje nerazumijevanje.  Okolina najčešće izbjegava osobe s invaliditetom jer su „drugačiji“ od njih te si ne pružamogućnost upoznavanja takvu osobu koja se „nimalo“ ne razlikuje od nje.

Prevelika jestigmatizacija osoba s oštećenim sluhom upravo zbog neznanja, straha i negativnih stavova kojisu temeljeni na pogrešno tumačenim činjenicama.

Strah

Strah je primarna emocija koja se javlja u vrlo ranoj dobi. Strah je ono što osobu s invaliditetom sprječava da iskoristi svoje sposobnosti. Strah od nepoznatog i osjećaj neprihvaćenosti trajno su prisutni kod osoba s oštećenim sluhom. Strah od susreta s nepoznatim sputava osobu da uspostavi komuniciraju s ljudima. Osobe s oštećenim sluhom se boje uputiti u nešto nepoznato, nepoznato okruženje, nepoznat kolektiv upravo zbog straha kako će okolina gledati na njega i kako će biti prihvaćen u okolini. Zbog straha „bježe“ od društva te se izoliraju u svoj svijet. Osoba s invaliditetom mora upoznati sebe i prihvatiti se onakvom kakva je te imati hrabrosti, želju i motivaciju kako bi nešto postigla, u ovom slučaju da nadvlada strah.

Nesigurnost

Osobe s oštećenim sluhom vrlo često su nesigurne, smatraju da su nesposobne kako bi se suočile s izazovima i barijerama koje susreću. Upravo to ih sprječava da ostvare sve svoje potencijale. Često stvore potpuno krivu percepciju o sebi samima i često se dovedu u situaciju da sebe smatraju neuspješnima.

RJEŠENJE PROBLEMA

Rexton slušna pomagala dokazano imaju najbolji omjer cijene i kvalitete. Pomagala se prilagođavaju individualnim potrebama korisnika. Svaki korisnik Rexton slušnog aparata prolazi edukaciju u našim centrima i nakon iste je sposoban samostalno koristiti aparat u raznim situacijama, a u određenim slučajevima ga čak i samostalno prilagođavati.

Znanstveno je dokazano da osobe koje su svjesne svog zdravstvenog problema, u ovom slučaju problema sa sluhom, ako istih shvate kao izazov i za cilj si postave njegovo rješavanje uspješno prevladavaju barijere s kojima se najčešće susreću.

Poklonite povjerenje REXTONU, a on će Vama pokloniti visoku dozu samopouzdanja i osobnog zadovoljstva.

Vjerojatno ste upoznati s time da određene namirnice poboljšavaju vid i zdravlje očiju, no jeste li znali da postoje i one koje čine dobro vašim ušima i sluhu? Ako ste primijetili da slabije čujete, možda biste trebali razmisliti o promjeni načina prehrane.

Postoji velika mogućnost da disbalans nutritivnih vrijednosti u organizmu dovede do gubitka sluha. Gubitak sluha koji se veže za starenje ne javlja se zbog neke mehaničke disfunkcije u uhu, nego, uslijed dugogodišnje izloženosti buci, kao prirodan proces starenja. Dobra vijest je da se gubitak sluha povezan sa starenjem može odgoditi. Odnosno, jednako kao što možemo raditi na poboljšanju svoga vida, tako se možemo pozabaviti i unapređenjem svoga sluha.

KAROTENOIDI, OSOBITO ASTAKSANTIN I VITAMIN A

Dokazana je korelacija između količine vitamina A u organizmu i našega sluha, osobito kod žena.

Korištenje vitamina A za vrijeme trudnoće, osobito u ranom stadiju, može spriječiti moguće malformacije unutarnjega uha i kasnije sluha kod djeteta.

Vitamin A pomaže kod regeneraciji slušnih stanica kod sisavaca i zbog toga najmanji rizik od gubitka sluha imaju oni ljudi koji imaju najveći udio vitamina A u krvi.

FOLNA KISELINA

Folna kiselina može pomoći kod tinitusa. Naime, folna kiselina smanjuje udio homocistina u organizmu čija je povišena razina povezana s nizom bolesti, najčešće kardiovaskularnim. Folnu kiselinu možete naći i u namirnicama poput brokula, šparoga, špinata, graha i sl.

CINK

Iznenadni gubitak sluha jedna je od većih misterija otorinolaringologije. Moguće je da je on posljedica virusnih infekcija ili, pak, napada autoimunosti. Pomoć pri liječenju ovoga stanja dokazano ima cink.

Cink zbog svojih antioksidacijskih i antiupalnih svojstava štiti od oksidativnoga stresa unutar pužnice zbog čega se olakšava tretiranje iznenadnoga gubitka sluha.

Osim cinka, magnezij također povoljno djeluje kod ovoga i sličnih stanja.

Svi navedeni nutrijenti djeluju tako da štite od oksidativnoga stresa unutar pužnice, štite od raznih infekcija uha, poboljšavaju protok krvi i time umanjuju mogućnost oštećenja pužnice povezanog s vaskularnim sustavom.

PREUZETO: ordinacija.vecernji.hr

Iznenadan gubitak sluha bez poznatog uzroka događa se 5 do 20 osoba na 100,000 prema procjenama iz Sjedinjenih Američkih Država.

Nagli gubitak sluha definira se kao nastup gubitka sluha u vremenskom periodu od 72 sata ili manje u jednom ili oba uha. Smatra se hitnim medicinskim stanjem zbog moguće terapije glukokortikoidima ako se rano prepozna.

Postoje brojni uzroci gubitka sluha, a oni najčešći su:

• opstrukcija (otežan provod) ili bolest vanjskog ili srednjeg uha koji sprječavaju provođenje slušnih podražaja do unutrašnjeg uha,
• nakupljanje cerumena,
• upala srednjeg uha,
• skleroza (očvrsnuće) slušnih koščica u srednjem uhu,
• degenerativni procesi tijekom starenja (prezbiakuzija),
• genetske mutacije (nasljedno oštećenje sluha, česta pojava u novorođenčadi),
• izloženost buci (svakodnevni rad u okružju bez adekvatne zaštitne opreme),
• neki lijekovi (aminoglikozidni antibiotici, cisplatina),
• kombinacija pušenja, debljine i kronične bolesti poput dijabetesa,
• autoimuni uzrok,
• akustični neurom (dobroćudni tumor na slušnom živcu),
• tumori unutrašnjeg zvučnog kanala (rijetkost).

Prvi simptomi naglog gubitka sluha:

Osim otkrića da se sluh naglo pogoršao na jedno uho ili oba uha, pacijenti se mogu požaliti na:

• osjećaj punoće u uhu,
• vrtoglavicu,
• šum u uhu (tinitus).

Savjeti za olakšavanje komunikacije kod gubitka sluha

Ako imate oštećen sluh ili živite s osobom s poteškoćama sluha, svakodnevna komunikacija može postati zahtjevna. No, postoji nekoliko savjeta koji mogu olakšati situaciju:

• oslovite imenom osobu kojoj se obraćate,
• okrenite se osobi s kojom razgovarate, promatrajte izraze lica i govor tijela,
• isključite izvore buke poput televizora ili radija tijekom razgovora,
• govorite sporije i razgovjetnije,
• recite ljudima da slabije čujete, nemojte se sramiti (čak 50% starijih od 60 godina ima određen stupanj oštećenja sluha)
• probleme oštećenog sluha riješite posjetom CENTRA ZA SLUH i nabavkom SLUŠNOG APARATA.

IZVOR: krenizdravo.hr