Sluh je osjet koji primamo uhom. Većina ljudi slušanje uzima zdravo za gotovo, ali ono ima veliku ulogu u našem životu. Nemogućnost primanja zvučnog podražaja zove se gluhoća.

Oštećenje sluha može nastati na razini zvukovoda, srednjeg uha ili unutrašnjeg uha.

S obzirom na vrijeme nastanka razlikujemo: prenatalno oštećenje ( prije rođenja), perinatalno (za vrijeme poroda i dva tjedna nakon) te postnatalno (poslije rođenja u svim živitnim razdobljima). Postoji i staračka nagluhost koja nastaje zbog  bioloških procesa gubitka sluha u starijoj dobi, a nastupa naglo ili postupno. Vrijeme nastanka oštećenja određuje koliko dobro osobe s oštećenjem sluha mogu usvojiti govor.

Uzroci oštećenja sluha: nasljeđe, starost, lijekovi, štetni zvukovi, porođajne traume, ozljede glave, bolesti, štetni kemijski spojevi.

Stupnjevi oštećenja sluha:

1. Normalan sluh: gubitak sluha od 0 do 20 dB
2. Lakše oštećenje sluha (blaga nagluhost): gubitak sluha od 21 do 40 dB
3. Umjereno oštećenje sluha (umjerena nagluhost): gubitak sluha od 41 do 60 dB
4. Teško oštećenje sluha (teška nagluhost): gubitak sluha od 61 do 91 dB
5. Gluhoća: gubitak sluha veći od 91 dB

Osobe s blagom nagluhošću mogu dosta dobro funkcionirat u okolini za razliku od onih koji imaju oštećenje sluha iznad 50 dB.

Osobe s umjereno teškim oštećenjem imaju teškoća u slušanju zvukova unutar govornog raspona te im te zvukove treba pojačati (npr. glasnije govoriti). Njihovo slušanje je izrazito selektivno i ograničeno samo na neke frekvencije te im govor može biti dosta dobar, ali su prisutne teškoće u razvoju rječnika i gramatike. Zato se koriste slušnim pomagalima.

Osobe s teškim oštećenjem sluha ne mogu čuti razgovor normalne glasnoće već samo pojedine zvukove koje doživljavaju kao šum te su im slušna pomagala naophodna.

Potpuno gluhe osobe rijetko koriste slušna pomagala te najčešće komuniciraju znakovmim jezikom u kombinaciji s ručnim abecedama, čitanjem s usana i pisanjem na papir.

Ukoliko dođe do gubitka sluha samo na jednom uhu, osim smanjene čujnosti, osobi je problem i odrediti iz kojeg smjera dolazi zvuk. Također, teško je iz mnoštva zvukova izdvojiti određeni zvuk koji želimo čuti, što posebno dolazi do izražaja ukoliko nekoliko osoba govori istovremeno.

Iako postoje navedene zajedničke karakteristike, svakoj osobi s oštećenjem sluha treba pristupati individualno i osluškivati njezine potrebe jer razni čimbenici kao što su mjesto, vrsta i stupanj oštećenja utječu na razumijevanje glasovnog ostvaraja.

Osim glasnoće, na razumijevanje poslane poruke utječe i frekvencija zvukova te prisutnost pozadinske buke. Zbog toga pojedine osobe s oštećenjem sluha mogu lakše komunicirati putem telefona nego u direktnom razgovoru.